Zanimljivosti iz života Majke Terezije

Voli i oprosti
 
Dostojanstvena je smrt za mnoge nesretnike u Indiji bila prava privilegija. Majka Terezija je osnovala Nirmal Hriday želeći na taj način omogućiti siromasima s ulice da umru dostojanstveno i sveto.
U toj kući je bila smještena i jedna žena koju su pronašli kako napuštena i sama leži na hrpi otpadaka. Gorjela je od vrućice i neprestano ponavljala: "ovo mi je učinio sin, moj sin." Majka je ispričala iskustvo koje je proživjela držeći ženu u naručju: "Poznato je da moramo naučiti oprostiti ako uistinu želimo voljeti. Pomirenje ne počinje s drugima, nego s nama samima. Ova je žena bila ispunjena boli jer je njezin sin, kojeg je rodila, nije volio. Dala mu je ljubav i pažnju, ali otkada je prestala zarađiati postala mu je teret, nije mu više bila potrebna.
Preklinjala sam je da mu oprosti, da bude majka svojemu djetetu. No njegovo ju je nedostojno ponašanje sprečavalo u tome. Ali se na samrtnom času njezin zadnji uzdah pretočio u riječi. "Opraštam mu, Bože moj, opraštam mu" Nije se bojala trenutačne smrti. Srce joj je bilo rastrgano. Razumljivi su njezini osjećaji.
Bog se nikada ne ponaša na ovakav način. Počinimo li najteži grijeh, dovoljno je samo reći "Kajem se". U tome se sastoji veličina Božjega milosrđa, nježnosti Božje ljubavi. Čudesno ! Tako bismo i mi morali naučiti voljeti."


Nije li Vas Bog razmazio
Netko je želio darovati novac Majci Tereziji, ali se predomislio i rekao: "Zašto ga dati Majci Tereziji? Ona će to iskoristiti za umiruće, gubave i druge osobe nekorisne za društvo. Korisnije je stoga investirati u tečajeve i sjemeništa za odgoj mladih ljudi i pomoć obiteljima!" Majka Terezija je na ovu primjedbu ovako odgovorila:" Istina je da radimo s najočajnijima i najslabijima u društvu koji ništa za njega ne pridonose. Ali to radimo jer u njima vidimo Božju sliku. Slažem se da Indija ima potrebe za takvim projektima, tehnikom, stručnjacima, ekonomistima, doktorima i medicinskim sestrama. Međutim, koliko moramo čekati da projekti počnu davati rezultate? U međuvremenu te osobe moraju živjeti, moraju jesti i netko se za njih mora brinuti. Naše područje rada je danas Indija. Dokle god postoje takve potrebe, naša misija neće prestati."
I u bagalorskom je sjemeništu Majka Terezija opet morala braniti svoj stav. Jedan od predstavnika dobio je riječ i rekao: "Majko Terezija, vi ćete razmaziti siromašne ako im dajete sve besplatno. Tako gube svoje dostojanstvo. Trebali biste od njih tražiti barem deset paisa kako bi postali svjesniji svoga dostojanstva." U dvorani je nastao žamor.  Nakon kratke stanke, Majka Terezija je mirno rekla: "Nitko nas nije toliko razmazio kao Bog. Pogledajte prekrasne darove koje nam daje besplatno. Svi vi vidite. Recite iskreno, što bi se dogodilo da Bog od vas traži da mu platite vid? U dječjem domu Shishu Bhavan trošimo ogromne svote kako bismo kupili kisik za spašavanje života. Vi i ja udišemo kisik i živimo zahvaljujući njemu, a ne moramo ništa platiti za njega." Nitko više nije rekao ni riječ. Zavladala je duboka tišina.


Ljubiti do bola
Govorit ću vam o jednom čudu, o činjenici da gubavi roditelji rađaju potpuno zdravu djecu. Prije negoli se dijete rodi, roditelje pripremamo da nam jednoga dana s hrabrošću povjere svoje dijete. Riječ je o neizbježnom odricanuju za dobro djeteta.
Ne mogu ga ni poljubiti, ni hraniti. Mi se brinemo za dijete. Jednom sam vidjela oca i majku kako danima gledaju svoje dijete koje je spavalo između njih. Gledali su to maleno biće, njihove ruke bi krenule prema djetetu, ali bi ih odmah povukli, željeli su ga poljubiti, ali su se ustručavali.
Jednostavno nemogu zaboraviti tu roditeljsku ljubav.
Uzela sam dijete i udaljavajući se promatrala njegove roditelje. Dijete sam okrenula prema njima i oni su ga slijedili pogledom sve dok im se nisam izgubila iz vida. Koja bol, agonija tih dvaju ljudskih bića!
Srce boli kada se napušta svoje dijete, ali ako ga se voli više od sebe....
Oni mogu promatrati njegovo odrastanje, ali ga ne smiju dodirnuti. Velika se žrtva traži od gubavih roditelja kako se njihovo dijete ne bi zarazilo gubom.



Ujedinjeni narodi
Podom četrdesete obljetnice Ujedinjenih naroda organizirana je proslava, a Majka Terezija je bila počasna gošća. Tom prigodom pred izabranom publikom diplomata, političara i poduzetnika prikazan je prvi film posvećen životu Majke Terezije. Film je završio i Majka se uputila prema govornici, a cijela se sala digla na noge i otpratila je pljeskom. Glavni tajnik UN-a obratio se sada već povijesnim riječima: "Prestavljam vam najmoćniju ženu na svijetu." A kakva je bila reakcija Majke Terezije? O tome je pričala jednom svećeniku: "Bilo je prekrasno u New Yorku. Svi su molili u sali u kojoj se nikada prije nije molilo. Poručila sam im: Ova hvale vrijedna organizacija nastala je prije četrdeset godina zbog očuvanja mira u svijetu. Mir nije zavladao. Pomolimo se zajedno Onome koji jedini može ovome svijetu osigurati mir. Zatim sam svima podijelila papiriće s jednostavnom molitvom sv. Franje i predvodila molitvu jednom jedinom i istinitom Bogu. Nije li to čudesno?"
Sličan je bio njezin komentar nakon što je u Oslu 1979. primila Nobelovu nagradu za mir.



Neka Vam Gospa bude blizu, jako blizu
Jednom me je posjetio jedan bračni par, dvoje očajnika i ispričao mi: "Oženjeni smo već šesnaest godina i nemamo djece. Toliko čeznemo za djetetom. Hoćete  li moliti za nas?". Dala sam im jednu čudotvornu medalju, iako su oboje bili hinduisti, te im rekla: "Tijekom dana često ponavljajte: Marijo, Isusova Majko, daj nam dijete." Tako su i učinili: molili i molili. Nekoliko mjeseci nakon toga muškarac se vratio i rekao: " Majko. moja žena čeka dijete."
Vidite li? Samo je potrebno imati duboko povjerenje u Nju. Ona je Isusova Majka i naša Majka. Nikada neće dopustiti da se nekakvo zlo dogodi obitelji, zato što Vas Ona voli isto tako nježno kao što voli svojega Sina. Neprestano je molite da vas učini roditeljima.


Konkretna ljubav

Tijekom intervjua dvoje japanskih novinara poručilo je Majci da njihovi mnogi zemljaci izbjegavaju potražiti pomoć u njezinoj kući jer je riječ o kršćanskoj instituciji.
"Postoji križ", rekao je jedan od njih, "a mnogima u Japanu križ je najveća zapreka. Križ ih podsjeća da nisu kršćani i stoga odbijaju doći."
Majka je ubrzo raspršila njihove sumnje: " U Calcutti se naša kuća za umiruće nalazi pokraj hrama hinduističke božice Kali, jednoga od najpoznatijih hramova. Znaju da smo kršćani. Pomažemo im da umru pomireni sa svojim Bogom. kada umru hinduisti, zovemo hinduiste da dođu po tijelo, kada umru muslimani, po tijelo dolaze muslimani, kada umru budisti, dođu budisti, kada umru kršćani, za tijelo se pobrinu kršćani. Ne bojimo se ničega. Djelujući u instituciji na tome mjestu moramo svjedočiti ljudima koji pate koliko ih Bog voli.
Naša konkretna ljubav prema Bogu je služenje siromašnima. Vaša konkretna ljubav prema Bogu je u tome da pišete dobro, ona se očituje kada pišete istinito, kada širite dobrotu i govorite o lijepome."