“Najstrašnije siromaštvo je osamljenost i osjećaj da nas nitko ne voli.”

Najveća bolest današnjice nije guba niti tuberkuloza, nego osjećaj neželjenosti i odbačenosti.
U svijetu je više gladi za ljubavlju i prihvaćanjem, nego za kruhom.

Ponekad mislimo da je siromaštvo biti gladan, gol i bez doma. Ipak, najveće siromaštvo je biti neželjen, nevoljen i znati da nitko ne mari za tebe. Mi moramo početi liječiti ovu vrstu siromaštva u našim vlastitim domovima.

Biti neželjen, nevoljen, zanemaren i zaboravljen od sviju, to je po mom mišljenju veće siromaštvo i glad nego nemati što jesti.